Evolucija
Ne znam kada sam poslednji put imao izlasak slican vecerasnjem.
Pozvao sam prijatelja oko 19 h, dogovorio se sa njim da prosetamo i idemo na kafu.
Pitam se koliko znacenja taj termin "kafa" ima u danasnje vrijeme. Kafa, nerjetko znaci "sex", ili otkidanje od alkohola, etc. Postoji jako mnogo "znacenja kafe", gotovo ih je nemoguce sve nabrojati. Samo se zapitajte sta ste sve dobili ili dali nekome ko vam je ili kome ste uputili pitanje:
"Hocemo na kafu?".
E, mi smo veceras zaista otisli na kafu i zaista smo prosetali. Znaci, bez alkohola i drugih pomagala smo uzivali u staromodnom razgovoru.
Na putu prema kuci isli smo ulicom kojom cesto prodjem, ili tacnije-ulicom kojom cesto jurim u trci za svakodnevnim obavezama. Razgledao sam kuce. Cinilo se da setam knjigom istorije-bilo je tu Otomanskih tragova, dah Austro-ugarske, kao i pepeo ovog poslednjeg rata. Intreresantna, ali i tuzna mi je bila cinjenica da neke od tih kuca nikada nisam ni primjetio, a sam Bog zna koliko sam puta tuda prosao. Ali, mi smo nova brza generacija koja nema vremena za osvrtanje, a ni potrebe, jer imamo sve sto treba da nikada i ne osjetimo da se osvrnemo. Imamo brza kola-pa zasto bi onda setali i zasto bi, zaboga, razgledali sire od automobila koji je ispred, kao i onog koji je iza nas? Uz to lijepo kombinujemo brzu hranu, tako da za kuvanjem nema potrebe i sama porodicna postaje polako "demode". Imamo instant supe. Imamo espresso, pa kafu sjurimo niz grlo i idemo dalje. Imamo i instant prijatelje, ili kako bi to ljudi koji se sjecaju i nekih drugih vremena rekli "poznanike" koje sada prosto zovemo "prijateljima"-pa zasto bi i onda sa njima i razgovarali uz kafe po par sati? Imamo i instant veze, koje traju taman toliko dok se ne zasitimo tijela naseg "partnera" . . . Instant . . . Espresso . . .
Samo nam ljudi, cini mi se nedostaje.
Ali, sve je podlozno promjenama, to sam zasigurno i vidjeo setajuci kroz te kuce i zgrade. Kako se covjek mjenjao, tako je mjenjao i te svoje gradjevine, nih opet izmjenio zub vremena . . .
Osjetio sam najstvarniju fizicku bol u stomaku kada bih posle neke malene, tople kucice sa manjom ili vecom terasom, i dvoristem okolo, ugledao hladnu savremenu ledenu tvorevinu od stakla, bez ikakvih balkona, i ikakve zivosti-sterlnu!
Mada, i ta dvorista i terase su nekako apsurdne danas-mislim, cemu, kad se u trci izmedju kancelarije i kreveta i ne nadje mnogo vremena za uzivanje u svemu tome. I zar smo mi, ljudi danasnjice, ti koji se zelimo otvoriti nasim dvoristem, ili terasom? Cini mi se da nam se vise dopada skrivanje iza teskih betonskih zidova. Da nije tako - zar nebi dvorista, parkovi i kuce bili i dan danas puni zivota?
Ta ljepota postaje nekako uzaludna-prevazidjena.
I ljepota uopste?
Sta je ljepo?
Nos, zubi, grudi, lice, zadnjica, stomak koje mozemo kupiti kod doktora, ili misici koje dobijemo u prahu u svakoj bolje snabdjevenoj apoteci? Mozete promjeniti i ten, ako ne znate kako samo pitajte Michael Jacksona.
Znam da nije istina, ali ponekad se cini da covjek vise ne zeli ostaviti traga. Kao da brise sve sto ga oznacava i razlikuje od drugih.
Evoluiramo - pecinski covjek je crtao crteze. Da, vjerovatno zelimo pokazati kako smo mi iznad toga. Mi vise ne ostavljamo traga.
I na kraju-zasto bi uopste razmisljalji?
To u ovoj brzini nikako nije cool*?
(Jesmo li imali mi neku nasu rijec za to cool stanje? Ili prije rijeci cool to stanje duha nije ni postojalo . . . ?)
